Kao brtveni i klizni materijal, karbonska vlakna imaju jaču inerciju od tradicionalnih materijala poput azbesta ili stakloplastike pri susretu s jakim kiselinama i jako lužnatim tvarima. Istovremeno, imaju bolju otpornost na toplinu i samopodmazivanje te se koriste kao napredni brtveni materijal. Međutim, iako su visokotehnološki materijal,materijali od karbonskih vlakanajoš uvijek se suočavaju s nekim poteškoćama, kao što su oksidacijska reakcija, reakcija na metal i metalne okside na visokim temperaturama, međuslojni spojevi.
1. Oksidacijska reakcija
Obično, kada se zagrije na 350 stupnjeva na zraku, karbonska vlakna počinju polako oksidirati, masa se postupno smanjuje, a intenzitet počinje opadati. Stoga, što je niža temperatura u proizvodnom procesu, to je veća odgovarajuća otpornost na oksidaciju. Kao rezultat toga, grafitna vlakna imaju puno bolju antioksidacijsku otpornost.
Uproces proizvodnje karbonskih vlakanaDodani su Na, K, Ca, MG i drugi metalni elementi koji potiču oksidaciju ugljičnih vlakana, a dodatak fosfornih materijala može učinkovito spriječiti oksidaciju. Osim toga, oksidirajuće kiseline mogu uzrokovati i određenu koroziju ugljičnih vlakana, posebno pri visokim temperaturama i visokim koncentracijama.
2. Reakcija s metalom ili metalnim oksidima na visokim temperaturama
Karbonska vlakna započinju kemijske reakcije s NA, Li, K, željezovim oksidom na 400-500 stupnjeva, s Fe i AL na 600-800 stupnjeva, a sa Si, silicijevim dioksidom, titanijevim dioksidom i magnezijevim oksidom na 1100-1300 stupnjeva. Ali to nije važno s Cu, Zn, Mg, Ag, Hg i Au. Kada se koriste kao materijal za ojačanje, svojstva karbonskih vlakana bit će znatno ograničena u susretu s metalima i metalnim oksidima. Stoga se karbonska vlakna ne mogu koristiti za ojačanje oksidne keramike.
-Sljedeće vijesti:Vodič za insajdere za cijevi od karbonskih vlakana
Vrijeme objave: 21. prosinca 2018.